Sunday 31 May 2020
Home      All news      Contact us      English
oslobodjenje - 9 days ago

Savska Buba plovi daleko, daleko...

Otišao je prijatelj i književnik Bekim Sejranović. Naša književnost pamtila je i pamti različite autorice i autore, ali malo je bilo tako autentičnih pustolova i skitnica kakva je bio Beks. Od prvog njegovog romana “Nigdje niotkuda“ ušao je u naše živote kao neko odavno poznat, neki davnašnji drug koji se upravo vratio iz svoje duge pustolovine, i sad je ponovo tu, da nam priča i da sa njegovom pričom idemo kroz vrtoglava njegova kretanja planetom i maštom. Kasnije, kad se Bekim pojavio u stvarnosti, tu ispred, nije bilo nikakve razlike, osjećaj nečega bliskog se prirodno nastavio iz njegovih knjiga. Jednostavno, bio je to što su i njegove knjige. Blizak, neposredan i otvoren od prvog susreta.
Kada ste mladi i ulazite u književnost, obično se susrećete sa nadobudnim, egomanijacima i sujetnicima, Bekim je bio sve suprotno od onoga što se kod nas podrazumijevalo pod biti pisac. To da je živio svoje knjige, i da su se život i literatura neprestano preplitali u njegovom postojanju, bilo je ono što je nosio na jedinstven način. U tome ima nečega tako Mister Noovskog, jednostavno oko njega je tamo gdje bi se pojavio svijet postajao odjednom nekakva stripovska groteska, šareno, razigrano i nasmijano. Dakako, mnogi smo bili skloni vidjeti u tome nešto za nas zabavno i privlačno, konačno jedan lik u književnosti koji prevazilazi svaku dosadu i učmalost. Neko ko pokreće, ko stvara neku magiju u hodu, dok je tu. Međutim, u tim karnevalesknim njegovim trenucima Beks nikad nije bio banalan, koliko god sve bilo u jednom dionizijskom slavlju, tu nije bilo ničega od bilo kakve poze, ili bilo kakvog igranja uloge. U svakom trenutku, i u svakoj situaciji bio je jedinstveno svoj.
Bekima sam sretao na različitim destinacijama postjugoslavije, i uvijek se sticao dojam da je svuda jednako kod kuće, a da zapravo nigdje svojom skitničkom i nomadskom prirodom ne pripada. Kad je bio uz Savu, sa svojim maštanjima da doplovi do Crnog mora, on jeste bio svuda drugdje. Kada je bio svuda drugdje, on jeste bio tu na svojoj Savi. Neuhvatljiv, pobunjen protiv sebe i svijeta, a opet želeći zagrliti i udahnuti cijeli svijet odjednom, Bekim je u svojoj neumornosti prekoračao cijelu ovu planetu. Iznova, i iznova tragajući za nekim slobodnijim, vedrijim i prostranijim nebom. Za uzbuđenjem koje će hraniti tu kosmički razgranatu maštu, koja ga je u njegovoj radoznalosti tjerala naprijed, i naprijed. I kad se nije trebalo, čini se, on je htio zakoračiti ponovo i ploviti dalje.
Kao takav on je bio nešto drugo, nešto sa druge strane, kapetan Savske Bube, čovjek koji je vidio i sanjao drugačije, onaj koji je po pustim Bosnama i Hercegovinama vodio japanske svirače, nosio djedove hlače, okupljao oko sebe ljude, i pokretao cijelu jednu lavinu kreativnog treperenja. I nikad, gdje god se Bekim pojavio, nije bilo mjesta za one tipične tlapnje naše literature, i bilo kakva prenemaganja.
Ali, nije lako bilo biti taj ludi sin Huckleberry Finn. Umorio se. Odmori.

Related news

Latest News
Hashtags:   

Savska

 | 

plovi

 | 

daleko

 | 

daleko

 | 
Most Popular (6 hours)

Most Popular (24 hours)

Most Popular (a week)

Sources