Sunday 31 May 2020
Home      All news      Contact us      English
oslobodjenje - 9 days ago

Kako su četnici spašavali u II svjetskom ratu: Paljenje, klanje, kuhanje ljudi, preko 1000 ubijene djece u jednom bh. gradu

Javno sam iznijela svoj stav o prvom gerilcu porobljene Evrope Dragoljubu Draži Mihailoviću. I branila ga i branit ću ga uvijek. I da vi meni govorite da sam ja izdajnik. Porodicu sa očeve strane su spasili četnici. Gdje god je bio četnički pokret nije bilo masovnih pokolja. Nažalost, gdje god je bio partizanski pokret tu su bili masovni pokolji. Moj deda jeste bio partizan igrom slučaja, ali se nikada nije libio da kritikuje Tita i partiju izjavila je Jelena Trivić ispred stranke PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske tokom rasprave o usvajanju Rezolucije o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta koja je usvojena u Parlamentu BIH. Tim povodom, kao svojevrsni historijski podsjetnik donosimo priču o četničkim zločinima u Istočnoj Bosni tokom II svejtskog rata. --- Klanje kao ritual/ --- Vrhunac četničkih zločina u Drugom svjetskom ratu dogodio se u srednjem Podrinju i zapadnom Sandžaku. Grad Foča i okolina postali su sinonim za stradanja nevinog naroda. Četnici Draže Mihailovića (kojeg srpski političari u BiH nazivaju gerilac iako je opće poznato da se radi o ratnom zločincu) i tamošnji Srbi u tri navrata vršili su masovne pokolj nad civilima ovog kraja u kojima je stradalo, prema mišljenju većeg broja historičara približno 8.000 osoba. To se ponovilo i 1992. godine u posljednjem ratu, tako da danas u Foči više gotovo nema Bošnjaka. U Foči je prema popisu iz 1931. živjelo i 262 Hrvata katolika koji su posve istrebljeni. Prvi pokolji u tom kraju Nezavisne države Hrvatske trajali su od decembra 1941. do kraja februara 1942. godine. Monstruozni pokolji i obredi mučenja i ubijanja vežu se u 20. stoljeću od Balkanskih ratova uz srpsku vojsku, a ponajviše uz njen „ponos“: četnike. U Foči su četnici ubijali sve što se kreće: kuhali živu ljude u vreloj vodi, kopali oči, silovali žene i vadili im vagine, vadili djecu iz utroba majki i nabadali na bajonete, vadili srca, rezali dijelove tijela….najmlađe ubijeno dijete imalo je tri mjeseca. Tri velika četnička pokolja u Foči u vrijeme NDH Vrhunac četničkog genocida nad muslimanima u Drugom svjetskom ratu dogodio se u srednjem Podrinju (NDH) i zapadnom Sandžaku (Srbija). Grad Foča i okolina postali su sinonim za stradanja nevinog naroda. Četnici Draže Mihailovića i tamošnji Srbi u tri navrata vršili su pokolj nad muslimanima ovog kraja, u kojima je stradalo, prema mišljenju većeg broja historičara, približno 8.000 osoba. Vrijedno je napomenuti da je u Foči živio i manji broj katolika (prema popisu iz 1931. živjela su 262 Hrvata katolika) koji su imali i svoju katoličku crkvu Presvetog Srca Isusovog, a koji su potpuno istrijebljeni u pokoljima. Pokolji su počeli u decembru 1941., trajali gotovo dva mjeseca, a u selima fočanskog sreza i do kraja februara 1942. godine. Većina stradalih u ovom periodu bile su izbjeglice iz sela srezova Foča, Čajniče, Rudo, Rogatica i Višegrad. Nakon što su Talijani predali Foču četnicima, već narednog dana četnički komandanti Sergije Mihajlović i Radomir Đekić sa svojim hordama obrušili su se na nedužno stanovništvo. Podršku pristiglim četnicima u uništavanju muslimana zdušno su pružili domicilni Srbi, među kojima su se naročito istakli Boro Blagojević iz Foče, koji se javno hvalio da je zaklao 27 muslimana u Slatini, i Spasoje Dakić iz Pive, koji je u jednu kuću zatvorio 52 djece, žena, djece i muškaraca i žive ih zapalio. --- Dio spiska ubijenih u Fočanskom srezu/ --- Četnici su svoje žrtve mahom vodili na Drinu, ondje ih na mostu klali i bacali u rijeku. Tom prilikom silovali su mlađe žene i djevojke, pljačkali radnje, stanove i kuće muslimana. Najstrašnije zločine činili su u bošnjačkim naseljima na desnoj obali Drine i neposredno uz crnogorsku ili srbijansku granicu, kao što su sela: Grdijevići, Kunovo, Vikoč, Brusna, Vakuf, Dragočava, Slatina, Ćurevo, Kosman, Potpeće, Draževo, Šuljci, te druga manja naselja. Svoje su žrtve četnici ubijali na razne načine: ubijali su ih iz pušaka, klali noževima ili bacali žive u vatru, a ako bi neko uspio da se iz vatre izvuče, oni bi ga ponovo u vatru gurnuli. Uništavane su kompletne porodice, tako da su mnoge izumrle. Pretpostavlja se da je ovakvih porodica na području Fočanskog sreza bilo više od 160. Krajem 1941. i početkom 1942. godine četnici su zaklali dvadeset muslimana porodice Delić na mostu u Vikoču. U ovom selu četnici su ubili i 17 članova porodice Bekan. Sve su ih poklali, a zatim ih polužive ostavili da izgore u zapaljenoj kući. Malu djecu vadili su iz utroba majki, nabadali na bajunete i bacali u vatru. Zločini nad djecom – obredna ubijanja i mučenja Uvidom u spiskove žrtava četničkog pokolja u Foči koje donose Vladimir Dedijer i Antun Miletić u djelu Genocid nad Muslimanima (1990) primjetno je da je od četnika i domicilnih Srba stradao ogroman broj djece. Djeca su ubijana u svim selima Fočanskog sreza. Analizom spiskova dolazimo do podatka da je u Foči i njenoj okolini tokom Drugog svjetskog rata ubijeno 1.068 djece dobi do 18 godina i 585 žena. S obzirom na to da su spiskovi nepotpuni i da je, po tvrdnjama historičara, zabilježeno manje od polovine svih žrtava, time je i broj stradale djece u kotaru Foča višestruko veći. Kolike su razmjere četničkog zločina, govori podatak da je samo u selu Grdijevići ubijeno 87 djece. U selu Kunovo četnici su ubili najmanje 163 civila, od kojih je približno 150 ubijeno u periodu decembar 1941. – februar 1942. godine. Više od polovine njih izgorjelo je u kućama. Među ubijenim bilo je 72 bošnjačke djece, a među njima petero djece Osmana Zunđe, četvero Nazifa Delića, od kojih je najstarije imalo dvanaest godina, četvero djece Smaje Delića, četvero djece Redže Ramovića i četvero djece Jašara Lisice. U ovom selu ubijena je i sva porodica Muradifa Zeca: žena i petero djece, od kojih je najmlađi Smajo imao samo tri godine. U selu Šuljci ubijeno je četrnaestero djece. U selu Brusna ubijena su 82 civila, od čega 37 djece. Većina žrtava stradala je u prvom napadu četnika na Foču. U ovom selu četnici su početkom 1942. godine ubili šestero djece Mušana Pohare. Najstarije dijete imalo je petnaest, a najmlađe dvije godine. Fatimu Hadžić četnici su usmrtili strahovitom smrću u mjestu Meljeni kod Papratnog u veljači 1942. godine tako što su je kuhali u bakrenom kotlu. Drugi četnički masovni pokolj u Foči počeo je u kolovozu 1942., a prema procjenama vlasti NDH ubijeno je oko 3000 civila. Prema ustaljenoj praksi i ovaj put četničke horde hrabro su napali žene i djecu. Prema izvještaju četničkih komandanata Petra Baćovića i Dobroslava Jevđevića, približno 300 žena i djece platilo je glavom. Treći pokolj dogodio se početkom januara i febrruara 1943. godine, kada je zločinac Draža Mihailović izdao zapovijed da se Sandžak i Podrinje (NDH) očiste od svih koji nisu Srbi ( većinom to su bili muslimani). *Dodatak: Četnici zapalili bebu staru tri dana – svjedočanstvo iz knjige Šemso Tucaković, Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941-1945, El-Kalem, Sarajevo, 1995, str. 302. “Potresno svjedočenje o stradanju muslimanske djece, kao i o fočanskim krvnicima poput Dušana Stanojevića iz sela Slatina ispričala je Ziba Mujanović iz Humskog kod Slatine, čiju ispovijest bilježi prof. dr. Šemso Tucaković u djelu Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941-1945: “Tog kobnog dana otišla sam iz kuće potražiti ovcu. U kući nije ostao nitko, jer je i Srbijanka bila izašla negdje u bašču. Tragajući za ovcama, pala sam u neku stublinu i slomila ruku u šaci. Povratim se u kuću, kad na krevetu zatekoh Dušana da leži. I sada mi je u očima na njemu bijela košulja od tankog uzvodnog ćerećeta sa prugama, a to je naša muslimanska košulja zvana ‘tanka Talijanka’. Smognem snage i nazovem mu: ‘Dobar dan, Dušane!’ On mi primi pozdrav i reče mi da sjedem. Ja sjedoh i još više skupim snage i kuraži pa upitah Dušana tko i kako je zaklao moga oca i ostatak Mujanovića. Upitah ga jasno i glasno, pa što god bude, neka radi i od mene, jer jednom se umire. Dušan se ne pomiče sa kreveta, stavi svoje ruke na oči, pa iz svojih usta ispriča mi kako je poklao Mujanoviće i evo njegove priče: Tačno je da sam ih sviju poklo. Oni su se bili sakupili i sakrili u obližnjoj šumi, ali ih je pronašla Srbijanka, Ljubica. Okuražila ih je i oslobodila, da ih neće niko dirati. Oni su se na njenu riječ i vjeru svi skupili ovdje u Bećirevu kuću. Za dva dana sam znao za njih, ali ti neću reći ko mi je kazao. Onda sam došao s namjerom da ih pokoljem, i poklao sam ih. Ovdje u maloj sobi zaklao sam Bećirova sina Hamida (bio je star 11 godina) i Klinac Ismeta, sina Muradifovog. Ondje u velikoj sobi, tvoj otac Hadžo sjedio je više odžaka, jer je bio stariji, a pred odžakom je sjedio tvoj amidža Osman. Obojicu sam ih zaklao na tim mjestima, prvo Hadža pa Osmana. Onda sam otvorio sobna vrata i obadvojicu izbacio u kuću, stavio im tijela jedno po drugom i rekao sam im: ‘Ljubite se, braćo.’ Tada sam se povratio u tu veliku sobu, i nožem sam preklo tvoju strinu, ženu Bećirovu, koja je uz svoje grudi držala malo dijete, koje je bila tek rodila. Dijete sam joj istrgnuo iz ruku i bacio na sredinu sobe. Zatim sam zaklao Eminine sinove Derviša (10 godina), Halima (6 godina) i kćerku Dervišu (9 godina), a još je ostalo ono malo Eminino dijete, koje je bilo staro svega tri dana. Ne znam da li je bilo muško ili žensko, a vjerujem da mu to ni majka nije znala. Nisam ga klao, jer nisam imao šta ni zaklati. U kući su bile drvene naćve gdje stoji brašno i gdje se kuha hljeb. Uzeo sam to dijete, iznio ga u kuću i stavio ga u naćve. Zatim sam po njemu natrpao dosta slame, zapalio slamu, zatvorio poklopac na naćve, pa je tako ovo dijete ugušeno u dimu i nešto sagorjelo od zapaljene slame. Tako je, na taj način ovdje bio likvidiran i posljednji i tvoj Mujanović.’ Ovo mi sve iz svojih usta ispriča Dušan Stanojević a da se ne pomače sa mjesta, niti ruke sa svojih očiju. Ja ga pomno slušam i ćutim. Na samom kraju priče u kuću upade Srbijanka – Ljubica. Kad me viđe pred Dušanom, iznenadi se. Odmah me izvede iz kuće i strpa u magazu u jasle. Tek kada sam čula da je Ljubica otpratila Dušana iz kuće vratila sam se u kuću. Da bi oslobodili kuću od ovih mrtvaca, kako bi se mogla useliti Ljubica i njen muž Nikola, došle su komšije po Dušanovu nalogu: Tadijan, Marjan, Jovo, još neki. Dovezli su civare i onda su isjekli na komade leševe odraslih, potovarili na civare i odvukli tamo iza kuće prema šumi na mjesto Gornji Vrt.”

Related news

Latest News
Hashtags:   

četnici

 | 

spašavali

 | 

svjetskom

 | 

Paljenje

 | 

klanje

 | 

kuhanje

 | 

ljudi

 | 

preko

 | 

ubijene

 | 

djece

 | 

jednom

 | 

gradu

 | 
Most Popular (6 hours)

Most Popular (24 hours)

Most Popular (a week)

Sources