Wednesday 20 November 2019
Home      All news      Contact us      English
oslobodjenje - 11 days ago

Priča za popodne: Šabanov oproštaj

Dedo mi kasnije rekao da ne pamti da je nekom od naših ljudi u Mariboru toliko svijeta došlo na posljednji ispraćajMa nema od toga dugo kako sam pisao o svom mariborskom prijatelju Šabanu Bečiću. Bistrookom seoskom dječaku koji je na svoju ruku odlučio tražiti selameta u bijelome svijetu, pa se onako sitan a odlučan zaputio ka dalekoj Sloveniji. Peripetija nije manjkalo, ali što je mala glavica smislila - to je i uradila. Tokom jednomjesečnog potucanja bio ovdje i ondje, sam i pomalo izgubljen u nepoznatom svijetu, ali uspio u namjeri da se prijavi za nastavak školovanja u Srednju školu koja je proizvodila kadar za željeznicu u Ljubljani. Na povratku, nakon tog neizvjesnog i uzbudljivog puta dogodilo se, tamo negdje oko Doboja, da kondukter u vozu odluči da izbaci dječaka bez vozne karte. Pa se pojavila jedna nepoznata, dama, baš dama, koja je uzela u zaštitu malog Šabana, platila voznu kartu i još mu novaca dala da može bar bez tih materijalnih briga nastaviti putovanje ka svom rodnom selu. Nije bilo očekivanih batina od prijekog oca, ljubav i roditeljska brižnost bijahu jači od padagoških principa, šibe i kaiša, kojima su očevi u vrijeme Šabanove mladosti bili itekako skloni. Pa se onda Šaban Bečić našao u internatu u Ljubljani, zatim prešao u Maribor i nakon što je završio školovanje, pa počeo raditi, godinama kasnije, dakle, dogodilo se da jedne večeri sretne istu onu ženu-dobrotvorku na mariborskoj željezničkoj stanici u nevolji koja je bila teža negoli svojevremeno njegova. Nije ona njega nego je on nju prepoznao i nije se prestala čuditi njegovoj dobroti dok joj on na kraju nije rekao da to on njoj samo uzvraća dobro djelo kojim ga je zadužila. Šaban, inače vjernik i čuvar tradicije u čijem se duhu odgojio, podveo i taj događaj pod “ono što je gore unaprijed zapisano” pa je tako moralo biti. A bilo je takvih i drugačijih priča tokom mog druženja sa Šabanom napretek. Prvi put smo se sreli u vrijeme rata kada je Šaban vozio kamion sa humanitarnom pomoći u Tuzlu. Pa ga zamolili da i mojoj punici ponese nešto nužnih potrepština koje joj je kćerka, dakle, moja supruga spremila. Poslije nas je život sastavljao na raznim mjestima koja i nisu bitna za ovu priču. No, otkako je Šabana, a ima tome jedno pet-šest godina, zdrmao jak moždani udar, naša druženja su učestala. Ma kakva sedmica, nekad nije ni dan prošao a da mi telefon ne zazvoni: - Šaban je, Toni. Jesi li ustao? Nekad jesam, a nekad nisam, mislim ustao. Različite nam bile satnice, njemu ostalo iz vremena dok je radio da porani, a meni se, opet, ima tome već dugo, noć pretvorila u dan. Hoću reći noću vazda nešto ili radim ili uz televiziju bdijem, a ujutro mi duša produžiti san. Zna to Šaban, ali nastavlja. - Evo ja sam već i popio kahvu, pa kontam na autobus prema tebi... - Ne žuri, kažem, a znam da i ne može. Hem mu se korak usporio, hem valja dočekati autobus i preći s jednog kraja Maribora na drugi. - Dobro, polako ću ja a ti se razbudi... I, evo mi Šabana zvoni. - Ko je, pitam preko interfona a znam. - Šaban je, kaže i ja stisnem ono dugme da se otvore vrata zgrade. A kako odjekne glas Šabanov, tako ovo moje psetance, Bela joj je ime, počne da laje, trčkara vamo i tamo i vrti repom. Ne prestaje sve dok se na vratima on ne pojavi. Pa mu se zapetlja među noge, a on se sporo saginje da je pomili i govori: - Jaaaa... Bela, jaaa... Šaban je... Bela dobije svoju porciju nježnosti i umiri se, Šaban se polako spusti na stolicu, izvadi cigare i... razgovor može da počne. Šaban se nikad nije žalio. Osim što bi ponekad rekao: “Ma ove moje noge me izdaju, sve teže hodam.” Otkako je dobio unuka Jakuba nije prestajao da priča o tom malom biću koje je djeda iskreno zavoljelo. - Džaba svi... sve na jednu stranu ali dedi je dedi, on kad me vidi, hoće samo meni. Kad bi htjeli tegobe da odagnamo, onda smo obično putovali stazama prošlosti i mladosti. Koja je, logično, i Šabanu i meni raznih darova donijela. U posljednje vrijeme Šaban je igrao loto. Vadeći uplaćeni listić, razvukao bi usne u osmijeh, podigao značajno lijevu ruku i mašući njom rekao: - E, care, akobogda pa se oparim... odmah idemo za Sarajevo. Pa ćemo tamo kad dođemo, koga god sretneš a poznate se, samo ga zovnuti i tutnuti mu u ruku para. “Pa šta, pa kako, pa odakle”, pitaće on a ti ćeš mu reći: “To sam ti dao da me danas pomeneš.” Uživio se Šaban u scenu, smješka se ko da smo već u Sarajevu. Prošle sedmice vidjeli smo se u četvrtak. U petak je naumio u svoje selo, negdje je to oko Tuzle, a ja sto puta ga pitao a nikako da zapamtim, kako se zove. Tamo je Šaban novu kuću sagradio i tamo mu je duša i ranije bila, ali sada kako se počelo u godine zalaziti, sve češće i sve radije. U ponedjeljak sam se ujutro pitao: “Gdje li mi je to Šaban, što se ne javlja?” Oko podne zazvonio telefon i ispisalo se na ekranu: “Šaban.” - Pa gdje si ti, Šabo, viknuo sam da ga iznenadim, ali sam zamuknuo kad sam čuo plačni glas njegove supruge Safije. - Tooooni, nema mi mog Šabana... Uveče sam bio u njihovom stanu, na žalosti. Da, bili su u selu, vraćali se u nedjelju i da izbjegnu gužvu krenuli prema Varaždinu. Negdje oko granice, Šabanu postalo slabo, teško uzdahnuo, okrenuo glavu... Safija se izbezumila, polila ga vodom... ništa. Brzo do obližnjeg doma zdravlja, pokušali s reanimacijom, došla hitna, nastavili sa borbom za Šabanov život u zagrebačkoj bolnici na Rebru... Ali nakon pola sata izašao jedan doktor i izjavio saučešće. U srijedu dženaza na mariborskom groblju Dobrava. Dženazu mu klanjali mlađahni Zinaid i Ibrahim efendija kojeg je Šaban i poštovao i volio. Dedo mi kasnije rekao da ne pamti da je nekom od naših ljudi u Mariboru toliko svijeta došlo na posljednji ispraćaj. A Ana Malenica, jedna tanana duša koja se bavi astrologijom i koja je Šabana nedavno upoznala u mom stanu mi kaže: - Šabana je njegova čežnja odvela u Bosnu da se s njom oprosti. I ja gledam nekako tako na sve to. Šta još da kažem? Znam da mi fali moj prijatelj Šaban i znam da će mi mnogo puta prijepodne biti nekako pusto bez njega.

Related news

Latest News
Hashtags:   

Priča

 | 

popodne

 | 

Šabanov

 | 

oproštaj

 | 
Most Popular (6 hours)

Most Popular (24 hours)

Most Popular (a week)

Sources