Thursday 1 October 2020
Home      All news      Contact us      RSS      English
oslobodjenje - 2 month ago

Peter Esterhazy: Dijagnoza i pisanje

Jedan od najvažnijih mađarskih pisaca druge polovine dvadesetog te početka dvadeset i prvog vijeka Peter Esterhazy (1950 – 2016) ove je godine trebao slaviti sedamdeseti rođendan. Bolest ga je, međutim, prerano odnijela. Ipak, čak i suočen sa najgorom mogućom dijagnozom, on je nastavio da piše. Rezultat je njegova posljednja knjiga – “Dnevnik o gušterači”. S proljeća 2015. godine, veliki mađarski pisac Peter Esterhazy suočio se sa dijagnozom raka gušterače. Usprkos svoj mogućoj medicinskoj njezi i pokušajima liječenja, umro je jedva godinu kasnije – 14. jula 2016. Posljednju godinu života ipak je, barem na izvjestan način, proveo kao i sve ranije, odnosno kao pravi pisac. Makar je bolovao, istovremeno je i pisao. Rezultat je njegova posljednja knjiga – “Dnevnik o gušterači“ (Akademska knjiga, Novi Sad, 2018, sa mađarskog preveo Arpad Vicko). Duhovitost Nema kod Esterhazyja sentimentalnosti ni samosažaljenja. Evo kako počinje knjiga: “Rak, to je dobra početna reč, premda nije odmah izrečena, ne prebrzo, mada ne mislim da su je lekari izbegavali”. Datum je 24. maj 2015. Kako vrijeme bude prolazilo, bolest će sve više da ovladava Esterhazyjevom svakodnevnicom, ali on takođe neće lako odustati od svoje spisateljske rutine. Tu je i dalje i pisanje prigodnih tekstova, tu su i književne večeri i dogovori za nastupe na sajmovima knjiga i ostale tipične karakteristike života jednog pisca. Esterhazy strašnoj dijagnozi gleda u oči, a uspijeva mu i da ostane duhovit. Tako će, recimo, kazati kako se njegova “ontološka vedrina“ pretvorila u “onkološku vedrinu“. Brutalno iskreno Esterhazy piše o tome kako mu se tijelo mijenja, piše o bolničkim tretmanima, piše o očajničkoj fiksaciji na eros kao valjda posljednjom svjedočenju života i vitalnosti. Iznenadnost dijagnoze i brzina s kojom se sve dešava vode ga i do ovakvih opservacija: “Sve teže umem da razlikujem zamor od lenjosti. Lenjost od rastresenosti, a što se rastresenosti tiče, ne zna se da li je ona uobičajena ili proističe iz ‘stanja’, ujedajući kao zmija vlastiti rep (poput dobrog dela postmodernih refleksa, ali u to sad ne bih ulazio)”. Dodjela Oscara Piše Esterhazy i o tome kako na njegovu bolest reaguju njegovi bližnji, kako poznanici i kolege. Stoički je miran: “Pojedinačni trenuci su izgubili dubinu – nisu postali bezvredni, ali su plitki i znatno isprazniji. I dalje: ako se ispostavi da si neizlečiv bolesnik, vreme se pretvara u nešto veoma zbrkano, možda u neku nezanimljivu, banalnu stvar. Međutim, to što je tebi svejedno da li živiš ili mreš tvojim bližnjima je bolno”. Fantastično je koliko dugo Esterhazy ne odustaje od pokušaja da normalno živi svoj život. Čitaoci njegovog dnevnika saznaće tako nešto i o njegovim problemima sa internet-bankingom, kao i činjenicu da je posljednju nedjelju u februaru 2016. godine, svom posljednjem februaru, proveo gledajući dodjelu Oscara do pet ujutro i radujući se što je nagradu za najbolji film izvan engleskog govornog područja dobio mađarski film “Saulov sin“. Književno veče Tog februara je, uostalom, još mobilan. 12. februara je zabilježio i da je bio na književnoj večeri Lasla Vegela. Posljednji datum u dnevniku je 2. mart 2016. Poslije stotinjak dana, Esterhazy umire. Međutim, u načinu na koji je opisao prethodnih desetak mjeseci, u svemu što čini njegov “Dnevnik o gušterači“, on ostavlja svoj labuđi pjev. Život posvećen književnosti okončava se u knjizi.


Latest News
Hashtags:   

Peter

 | 

Esterhazy

 | 

Dijagnoza

 | 

pisanje

 | 

Sources